Kako se psihički odmoriti?
Prosječno vrijeme čitanja: 7 minuta
Odmor ne mora biti samo godišnji ni samo vikendom ili slobodnim danima… Psihički odmor zaslužujemo svake noći, ali i svakog dana, ne samo pod pauzama nego i za vrijeme većine aktivnosti. Neki čak i kad uzmu pauzu i prilegnu, u svojoj glavi su puni briga, analiza i planova. Tako se odmaraju fizički, ali nastavljaju se preplavljivati i iscrpljivati psihički. Ako želiš otkriti put do psihičkog odmora, ovo je članak za Tebe.
Radi psihičkog odmora se ne moramo u potpunosti isključiti (ne misliti), ne moramo meditirati kako se često preporučuje. Ljudi se teško snalaze u tome jer zapravo je nemoguće ne misliti, moguće je samo s vremenom savladati svoje misli i unaprijediti svoj fokus (meditacija u tome pomaže).
No toliko smo navikli funkcionirati “pod punom parom“, biti na sve strane, prolaziti kroz hrpetine sadržaja u minuti (na ekranima), da je jednostavno “stajati na mjestu” strahovito teško. K tome, naizgled nitko nema vremena učiti kako “ne raditi ništa”, to se ponekad čini totalno neproduktivno i nevažno. Neki čak kažu “Ma odmarat ću kad umrem“. Iz ovoga je vidljiva tendencija da ljudi sami sebi nisu prioritet, iako naizgled jesu.
Događa se i da ljudi dovoljno spavaju, redovito vježbaju, zdravo se hrane, meditiraju, druže se, putuju…, rade sve po receptu kako misle da je najbolje i da treba, ali svejedno su duboko nesretni i psihički iscrpljeni, očajni i ljuti na sebe i svijet. Ti svi alati zdravog stila života, mogu pomoći, ali nije ključ u njima. Isto tako, mnogo više je ljudi koji ne uspjevaju toliko brinuti o sebi zbog uobičajenih obiteljskih obaveza i osjećaju se slično kao i ovi koji imaju uglavnom sebe u fokusu - preplavljeno.
Zato što streme za time da budu uspješni, korisni, vrijedni, dobri, brižni i slično, slijede svoje pa i tuđe savjete, ideale, želje i snove, ali ujedno se udaljavaju od svojih temeljnih potreba koje prije ili kasnije dolaze na naplatu - kroz sagorijevanje, anksioznost, depresiju pa i fizičke bolesti... Kad ne odmaramo svojevoljno, život pronađe način da nas prisili na odmor.
Da bi se kvalitetno odmorili (postigli dugotrajniju psihičku stabilnost), važno je donijeti pravu i čvrstu odluku. Iako se ciljevi inače najbrže postižu kad smo fokusirani na sam cilj, kad znamo što želimo i prema čemu idemo, po ovom pitanju je ipak ključno znati i što trebamo izbaciti iz svog života, što to više ne želimo raditi, što nam ne služi i ne pomaže.
Jer psihički odmor se ne postiže samo uzimanjem predaha (to je recept za fizički odmor), nego zdravom životnom filozofijom.
Ponekad je pravi problem konstantan trud i guranje naprijed - to nas prije ili kasnije dovodi do trenutka kad sve (bilo što) postaje previše, kad želimo pobjeći od svega, kad ne želimo više tako “ne/savršeno“ živjeti… Taj trenutak je jedan od zadnjih alarma da nešto treba poduzeti i promijeniti u svom životu.
I onda možemo znati da se trebamo odmoriti, da želimo napuniti svoje unutarnje baterije, no ostaje pitanje kako se tome približiti?
Za početak je potrebno otkriti što nas sprječava u tome da osjećamo unutarnji mir, tj. kako živjeti da ne žudimo za psihičkim odmorom, već da pauze budu užitak, a ostatak života također.
Sada već može biti jasnije da u pozadini leži dublji problem koji nas koči u otkrivanju istog - vrlo moguće manjak kontakta sa sobom (nerazvijen odnos sa sobom), nedostatak samopoštovanja, ljubavi i stvarne brige o sebi, a dodatno nas koči neko naše (naučeno) pogrešno uvjerenje - to što vjerujemo da nam određeno ponašanje koristi, dok nam zapravo šteti, ograničava nas i u konačnici troši na svim razinama, poput:
“Uspjeti se može samo teškim i napornim radom.”
“Lijenčina sam ako “previše“ odmaram.”
“Vrijedim samo ako žurim i trudim se.”
“Nemam izbora, moram sve sam/a.”
“Bit ću u zaostatku i drugi će me prestići ako uzmem pauzu.“
“Moram se sada mučiti do besvijesti pa ću jednog dana moći samo uživati.“
“Poželjno je imati što više obaveza, seksi je biti uvijek nečime zauzet.“
Iako spomenute rečenice imaju u sebi neke logike, radi se o vrlo štetnim i vrlo netočnim tvrdnjama.
Ta uvjerenja nas potiču na to da i s drugima dijelimo misli poput: “Imam za napraviti OVO, moram obaviti još TO i TO, čeka me ONO, još malo i imat ću OVO… ako izdržim još TOLIKO, bit će ONAKO…“. To sve zaista može zvučati divljenja vrijedno (kako to sve možemo, uspijevamo i kako ćemo uspjeti), ali dugoročno plaćamo cijenu koje nismo ni svjesni - provodimo život u stresu, umjesto da uživamo u životu. Pod uživanjem ne mislim da držimo “noge u zrak“, već da volimo sve čime se bavimo i da nas to puni, umjesto da nas troši.
Dokle god smo pod utjecajem spomenutih uvjerenja i načina razmišljanja, ne možemo krenuti drugim putem - putem psihičkog odmora, slobode, energije, strasti, užitka, mira, ispunjenosti, dovoljno vremena i prostora bez obzira na to koliko smo zauzeti i koliko “odmaramo”... Taj drugi put nas puno brže može dovesti do toga da obavimo sve obaveze i ispunimo svoje potencijale, dok nas ovaj prvi drži zaključane u začaranom krugu stalne brige, iscrpljenosti i nezadovoljstva - “nikad nije dovoljno” i tome nikad nema kraja.
Ono što govorimo sami sebi je izuzetno važno. Naš mozak vjeruje ono što si najčešće ponavljamo. Mozak dakle nema izbora što će vjerovati, ali mi kao svjesna bića imamo izbor što ćemo sami sebi pričati. Nažalost, prvenstveno si pričamo ono što smo čuli, naučili i navikli pa čak i neistine. Ljudi često sami sebe plaše i kritiziraju zbog uvjerenja da to motivira i pomaže. Nastavno na to, zanimljiv Ti može biti moj članak “Unutarnji kritičar kao ne/prijatelj”. Nedavno sam i na društvenim mrežama imala objavu sa par savjeta “Kako do (svakodnevnog) odmora iz snova?“.
Nakon što odrediš koje ograničavajuće uvjerenje Te koči, sljedeći korak je da to preformuliraš u rečenice, odnosno odluke poput:
“Ja se ne iscrpljujem.”
“Ja se ne preplavljujem.”
“Ja se ne opterećujem.”
“Ja se ne . . .“
Ključna rečenica do psihičkog odmora, za Tebe može biti i nešto četvrto. Razmisli što se najviše uklapa u Tvoj način života, što bi bilo suprotno od navike koja te drži u stresu. Najvažnije je da rečenicu na tom tragu usvojiš kao svoju novu životnu filozofiju, svoj novi moto - tako da to svakodnevno ponavljaš, i sebi i drugima te da to počinješ primjenjivati u svom životu. Zato što zaista možeš nastaviti živjeti, obavljati sve što trebaš i biti sjajan/sjajna, bez da se iscrpljuješ, preplavljuješ, opterećuješ…
Primjerice, kad osjetiš da se počinješ iscrpljivati u nekim zadacima, preispitaj je li to stvarno nužno i shvati da je prisila najčešće i ponajviše Tvoja unutarnja. Povuci granicu i odbaci taj obrazac ponašanja od sebe, odaberi ne se iscrpljivati (jer to nije zdravo ni poželjno). Uzmi pauzu, stani makar na MINUTU i duboko udahni, popij vode i pohvali se za to što staneš ili ideš polakše kad je teško, što brineš o sebi… Jer nisi svemogući robot i umjesto da biraš biti žrtva, biraš biti čovjek koji živi i radi dostojanstveno. Uzimaj češće pauze, ostavi praznog mjesta u svom kalendaru, rasporedi napornu obavezu kroz više dana... Svakom obliku iscrpljivanja reci “NE, ja to ne radim”.
Još na primjer, kad primjetiš da se opterećuješ, da se u Tebi javljaju neugodni osjećaji i senzacije jer puno analiziraš i preispituješ, stani. U pitanju je vjerojatno stara strategija za preživljavanje koja Ti je prividno puta pomogla, ali u konačnici te samo dodatno opterećuje i vjeruj mi - NIJE POTREBNO, nije zdravo, možeš preživjeti i biti dobro i bez toga. Jer najčešće se ne dogodi ništa loše (naša mašta je puno strašnija od stvarnosti), a ako se i dogodi, bolja rješenja ćeš pronaći nakon što se to nešto dogodi, a ne prije. Zaustavi svako preispitivanje i strahovanje u startu te ponavljaj “NE, ja se ne opterećujem“.
Dosta je bilo guranja i prisiljavanja, savršenstvo ne postoji... Tvoj život neće biti ništa drugačiji jednog dana ako SADA ne počneš živjeti drugačije. Izbor je uvijek pod našom potpunom kontrolom, pitanje je samo jesmo li dovoljno mudri (ili iscrpljeni) da dobro izaberemo?
Bit će možda potrebni tjedni pa i mjeseci ponavljanja i prakse prije nego li usvojiš novi moto, ali konačan rezultat - trajan psihički odmor, je vrijedan toga. Mnogi ljudi uspijevaju ovim (pomalo površnim) putem postići dubinske promjene.
No ponekad je lako nešto shvatiti i znati, a teško je to primjenjivati i ostvariti u praksi - možemo razumjeti racionalno da nešto ima smisla, ali na emocionalnoj razini se teško odvojiti od stare navike. Ako želiš podršku u odvajanju od svojih ograničavajućih uvjerenja i trebaš vodiča na putu do stvarne ljubavi i brige o sebi te svojeg psihičkog blagostanja, uključi se u psihoterapiju - klikni za više informacija o mojoj usluzi.
