Teorija i koncepti TRANSAKCIJSKE ANALIZE (TA) ukratko - jasan i zanimljiv psihoterapijski pravac

Prosječno vrijeme čitanja: 9 minuta

Teorija transakcijske analize (u nastavku: TA) je razumljiva svima jer koristi jednostavna i jasna objašnjenja za svoje zanimljive koncepte i lako se može prikazati. S obzirom na to da riječ “transakcija” označava razmjenu poruka među ljudima, radi se ponajviše o analizi komunikacije kojom je moguće objasniti unutrašnju dinamiku i stanja ljudi. 

TA je osnovao američki neurolog i psihijatar Eric Berne 1958. godine kao cjelovitu teoriju o ljudima i njihovom ponašanju te odnosima koje stvaramo unutar sebe i s drugima. Berne je kao psihoanalitičar nakon uvida u manjkavosti psihoanalize, pokušao što više pojednostaviti i unaprijediti tu metodu, kako bi omogućio svakom klijentu da nakon određenog vremena i sam postane "stručnjak" i riješi svaku potencijalno problematičnu životnu situaciju ili odnos.

U nastavku članka su kratko predstavljeni sljedeći TA koncepti i teorija: 

• Skript (životni scenarij)

• Zabrane (ograničavajuće odluke)

• Driveri (unutarnji pokretači)

• Ego stanja

• Razvojne faze

• Igre

• Drama trokut

• Simbioza

• Personalne adaptacije

• Reket osjećaj

• Diskauntiranje

• Filozofske pretpostavke TA

• Cilj TA

Skript (životni scenarij)

Prema TA, svaki čovjek, u pravilu do 5. godine svog života, kreira za sebe životni scenarij (skript) – podsvjesni životni plan koji određuje kakav ćemo život živjeti.

U odrasloj dobi obično zaboravljamo životnu priču koju smo za sebe “napisali”, dok je istovremeno vrlo vjerojatno dosljedno živimo pa tako ljudi ponekad kažu: „Što mogu, takva mi je sudbina…“ ili „Ja sam jednostavno takav…“. 

TA nam omogućava da potpuno realiziramo svoje potencijale, tako što nam pomaže da se pomaknemo izvan skripta i postignemo autonomiju (samostalnost i slobodu u tome da budemo u potpunosti svoji, kakvi želimo biti).

TA otkriva i razne ograničavajuće skriptne procese (Dok, Poslije, Nikad, Uvijek, Skoro i Otvoreni kraj) koje smo naučili vjerovati i živjeti. Skript se može objasniti i opisati kroz sve TA koncepte, a pod najvećim je utjecajem odluka spomenutih u nastavku.

Zabrane (ograničavajuće odluke)

Prema TA, naša disfunkcionalna ponašanja rezultat su određenih samoograničavajućih odluka (zabrana) koje smo usvojili rano u djetinjstvu kako bismo preživjeli. Zabrane najčešće nisu direktne verbalne poruke drugih već naši zaključci na temelju tuđeg ponašanja. Dok drugi svjesno ili nesvjesno, posredno ili neposredno zabrane neku stvar ili određeno ponašanje u nekoj situaciji, mi kao djeca možemo zaključiti da je najbolje zadržati ovaj princip zabrane s drugim stvarima i u drugim okolnostima (dječja logika), kroz cijeli život.

Bob i Mary Goulding prepoznali su 12 takvih zabrana:

1. Nemoj biti (postojati)

2. Ne budi dijete

3. Nemoj odrasti

4. Nemoj uspjeti

5. Ne budi ti (svog spola)

6. Nemoj pripadati

7. Ne budi važan

8. Ne budi zdrav

9. Nemoj biti blizak

10. Nemoj misliti

11. Nemoj osjećati

12. Nemoj

Teorija TA nam olakšava otkriti što smo pohranili u sebi iz prošlih iskustva i kako ona utječu na naš sadašnji život (osvještava odluke iz ranog djetinjstva koje često određuju našu budućnost) te nas nastavno na to uči kako da budemo u “sada i ovdje” poziciji. Psihoterapija nam kroz proradu trauma i uz razne dozvole pomaže u oslobađanju od ovih zabrana te tako omogućuje autonoman život.

Driveri (unutarnji pokretači)

Kao obrambeni mehanizam u odnosu na spomenute zabrane, u nama se jačaju driveri. Taibi Kahler izdvaja 5 unutarnjih pokretača:

1. Budi savršen

2. Budi jak

3. Požuri

4. Trudi se

5. Zadovolji druge

Svaki čovjek u pravilu ima barem 2 drivera ili su isti izraženiji od ostalih. Nije nam lako kad ovi pokretači prerastu u unutarnju prisilu, primjerice kad živimo u uvjerenju: “Ja sam OK, SAMO AKO sam savršen i ako zadovoljim druge”.

Drivere predstavljaju česte verbalne roditeljske poruke i radi se o kontrazabranama koje kreiraju kontraskript. Iako snažni driveri ponekad otežavaju pa i zagorčavaju naš život, u psihoterapijskim procesima, najprije rješavamo zabrane pa tek onda drivere. Driveri nam zapravo drže “glavu iznad vode”, da ne “potonemo pod težinom” zabrana i da ne uđemo odigravanje sekvenci miniskripta.

Ego stanja

Berne je prepoznao da ljudi u sebi sadrže 3 ego stanja (Roditelj, Odrasli i Dijete) od kojih je svako specifičan sustav misli, osjećaja i ponašanja iz kojih ulazimo u interakcije s drugima. Primjerice, ponekad razmišljamo poput Roditelja, u nekim situacijama se osjećamo i ponašamo kao Dijete, a u drugim kao Odrasli. Sva 3 ego stanja su bitne sastavnice zdrave ličnosti kada se njima služimo svjesno i primjereno, no često samo automatski slijedimo naučene obrasce: 

• Roditelj - po uzoru na naše roditelje ili druge roditeljske figure

• Odrasli - adekvatno u odnosu na ono što se događa oko nas ovdje i sada

• Dijete - kako smo to obično činili kad smo bili djeca

Teorija TA se širi puno dublje u razradu ovih stanja kroz strukturalnu analizu drugog reda. Naime, svako ego stanje u sebi sadrži još sva 3 ego stanja (npr. Roditelj, Odrasli i Dijete u Djetetu), a zanimljivi nadimci tih stanja poput Magični roditelj, Mali profesor i Somatsko dijete, pomažu nam bolje razumjeti odakle i kako djeluju.

Prepoznatljiva je i funkcionalna analiza kroz podjelu na Njegujućeg ili Kritičkog Roditelja te na Slobodno ili Adaptirano Dijete, a svaka od tih podjela može imati i pozitivne i negativne posljedice na naš život što uz Odraslog čini ukupno 9 kategorija.

Moguće je da ljudi imaju isključena neka od ovih stanja (npr. ljudi s bipolarnim poremećajem imaju isključen Odrasli, histrionični poremećaj ličnosti isključenog Roditelja), dok su neki konstantno u Roditelju ili konstantno Dijete. Moguće su i kontaminacije, primjerice kad Roditelj i/ili Dijete prekrivaju Odraslog.

Na slici ispod su 3 prikaza ego stanja kao neki od primjera spomenutog.

Kroz psihoterapiju prema TA radimo na promjenama u ego stanjima kako bi klijenti bili sve više funkcionalni i upravo onakvi kakvi žele biti, a ne kako su navikli biti.

Razvojne faze

Kad su svi ciljevi naših razvojnih faza zadovoljeni, onda smo stabilni jer imamo dobre temelje za suočavanje s teškoćama i traumama - prolazimo kroz to na najbolji način za nas. No ako cilj pojedine faze nije postignut, svaka sljedeća faza nam je izazovnija i mi smo sve manje stabilni.

1. Faza (do 6. mjeseca starosti): razvoj povjerenja

2. Faza (od 6. do 18. mjeseca): razvoj vještina i inicijative

3. Faza (od 1. do 3. godine): razvoj mišljenja

4. Faza (od 3. do 6. godine): razvoj identiteta

5. Faza (od 6. do 12. godine): razvoj vještina

6. Faza (od 13. do 18. godine): integracija

Zadatak svakog roditelja je zadovoljavati i osiguravati da se ciljevi razvojnih faza djeteta ostvare jer su to bitni temelji za život odraslog čovjeka. Klijenti često dolaze na psihoterapiju jer ovi ciljevi nisu zadovoljeni, no nikad nije kasno da se realiziraju. Podrška psihoterapeuta, ponekad je nužna zamjena za ono što nismo postigli uz roditelje i druge u našem okruženju.

Igre

Berne je napisao zanimljivu knjigu “Koju igru igraš?“ koja pokazuje da ljudi (gotovo svakodnevno) igraju razne psihološke igre u odnosu s drugima pa i sa samima sobom. Igre mogu biti životne, seksualne, bračne, društvene, poslovne itd. Svrha igara je doći do zadovoljenja potrebe ili ispunjenja želje, a lako pamtljiva imena igara otkrivaju njihovu namjeru:

• Samo ti želim pomoći

• Šutni me

• Da nije bilo tebe

• Nije li to strašno

• Šeprtlja

• Smotajmo ga nabrzinu

• Prevrtljivica

• . . .

Berne je osmislio formulu igara, a Karpman je formulu unaprijedio: Igra = Mamac + Slabost = Reakcija, Obrat, Isplata. Drugim riječima, osoba postavi Mamac i počne izazivati Slabost kod druge osobe, što rezultira Reakcijom, a zatim dolazi do iznenadnog trenutka Obrata da bi na kraju sve završilo jednom vrstom psihološke Isplate.

Prepoznavanje igara može nam pomoći da ih nadiđemo i umjesto njih izaberemo Odraslo ponašanje te odlučimo graditi kvalitetnije i dugotrajnije odnose s drugima.

Drama trokut

Karpmanov drama trokut se sastoji od 3 uloge:

1. Progonitelj

2. Žrtva

3. Spasitelj

U nekim situacijama su jasno određene ove uloge i ono što može stvoriti traumu je izostanak uloge spasitelja. Međutim, drama trokut se odvija kad se ljudi prebacuju iz jedne uloge u drugu. Dakle, može se desiti da žrtva u jednom trenutku svađe zauzme ulogu progonitelja i počne progoniti progonitelja koji tada postaje žrtva dok se uloge ponovo ne zamijene i slično. Ako se neka od tih osoba ispriča i odluči drugom pomagati, zapravo preuzima ulogu spasitelja.

Iako uloga spasitelja zvuči pozitivno, u TA i ona predstavlja dio igre. Psihoterapeuti stoga u radu paze da ne ulaze ulogu spasitelja već iz Odraslog pomažu klijentima da nauče kako da pomognu sami sebi, u vjeri da je svatko odgovoran za sebe i svoju promjenu.

Personalne adaptacije

Ne radi se o poremećajima ličnosti već o tendencijama i funkcioniranju običnih ljudi. “Sto ljudi, sto čudi“ i zaista je svaki čovjek jedinstven, no u TA prepoznajemo sljedećih 6 personalnih adaptacija:

• Histrionska (entuzijastični pretjerivač)

• Opsesivno kompulzivna (odgovorni radoholičar)

• Shizoidna (kreativni sanjar)

• Paranoidna (brilijantni skeptik)

• Pasivno agresivna (razigrani otpornik)

• Antisocijalna (šarmantni manipulator)

U pravilu nas obilježavaju najmanje dvije od spomenutih adaptacija - jednu najčešće koristimo za predstavljanje svijetu, a drugu za preživljavanje u stresnim situacijama. Svaka od ovih adaptacija ima posebnosti u pogledu životne pozicije, izraženih ili isključenih ego stanja, drivera, zabrana, skriptnih procesa, tipičnih igara i reket osjećaja...

Jedino ljudi s graničnim i narcisoidnim poremećajem ličnosti se ne mogu svrstati u ni jednu od ovih kategorija.

Perosnalne adaptacije nisu nešto što je potrebno promijeniti kroz psihoterapiju, već nam poznavanje istih olakšava razumijevanje klijenta i pomaže nam odabrati najefikasniji pristup.

Simbioza

Simbioza majke i djeteta prvih 6 mjeseci djetetovog života je normalna i zdrava jer je dijete u potpunosti ovisno o majci. To je temelj za samopouzdanje te traje i dalje, no s 3 godine života dijete uči da više nije centar svijeta. Ako ostanemo u čvrstoj simbiozi s djetetom, onemogućavamo ga da se razvije i odvoji. S druge strane, ako ta simbioza nije kvalitetna, može se stvoriti temelj za nepovjerenje i to se očituje u slaboj privrženosti. TA nadalje objašnjava kako se stvara i odražava na život i dinamiku u obitelji:

• Sindrom infantilne majke

• Sindrom savršene majke

• Sindrom infantilnog oca

• Sindrom savršenog oca

• Patološka simbioza

• Obrnuta simbioza

• Simbioza među partnerima

Psihoterapija nam pomaže u postizanju samostalnosti, koje može biti narušeno iskustvom nekih od nabrojenih stanja u obitelji.

Partneri se međusobno nadopunjavaju u ego stanjima (Roditelj, Odrasli i Dijete).

Reket osjećaj

Ljudi mogu reketariti svoje osjećaje. Primjerice, Perica se naljuti kad mu prijatelj uzme autić iz ruke i otme isti natrag, a to su vidjeli roditelji i prigovorili Perici na ljutnju koja je zapravo bila adekvatna za tu situaciju. Kad se situacija ponovi, Perica pretpostavlja da ljutnjom neće dobiti što treba pa može početi plakati i ako roditelji postanu na to zabrinuti i brižni, tješe ga i pokušavaju mu pomoći, Perica može zaključiti da je pokazivanje tuge i suza pravi način da dobije to što želi. Tuga i plakanje tako postaju njegov reket osjećaj. Kasnije može početi plakati da dobije slasticu za ručak, oprost za grešku, višu ocjenu u školi, da mu se vrati djevojka i slično kroz cijeli život...

Reket osjećaj može biti i radost, ako roditelji odlično reagiraju na radost, a sve druge emocije zabranjuju. Može biti i zbunjenost pa i ljutnja, zapravo bilo koja emocija koja nam prema procijeni iz djetinjstva najviše pa onda i najčešće “služi”.

Prepoznavanje vlastitog reket osjećaja, može nam olakšati odvajanje od te stare strategije za preživljavanje te nas usmjeriti na svjesno biranje adekvatnijih reakcija.

Diskauntiranje

Kada brišemo, otpisujemo i ignoriramo nešto, u TA to nazivamo diskauntiranje (engl. discounting). To se događa ponajviše jer u pravilu mičemo od sebe ono što nije u fokusu našeg interesa. Time ponekad nismo dovoljno u kontaktu s drugim ljudima i vanjskim svijetom te za posljedicu imamo vrlo uski pogled na život. Primjerice, diskauntirati možemo svoje mogućnosti da se nosimo s nečim, discountiramo opasnost, upute autoriteta i slično.

Diskaunt se može klasificirati prema području primjene, diskauntiramo li (A) sebe, (B) druge ili (C) okolinu.

S druge strane, uz različite tipove otpisivanja razlikujemo i nekoliko razina. Na slici ispod je prikazana matrica diskauntiranja, a redni brojevi olakšavaju nam razumijevanje faza kroz koje ljudi ponekad prolaze.

Primjerice, netko kaže: “Strašno kašlješ, brinem se, molim te prestani pušiti!”, a pušač to otpisuje:

1. FAZA: Kakav kašalj, uopće ne kašljem tako strašno

2. FAZA: Ma nije to ništa, kašljala sam i prije

3. FAZA: Pa pušači kašlju, to je normalno

4. FAZA: Mogla bih prestati, ali nema smisla, ne izdržim dugo bez, uvijek se vratim cigaretama

5. FAZA: Znam što trebam mijenjati, ali to se uz moje pušačko društvo ne može

6. FAZA: Postoji puno mogućnosti, ali nemam snage za to

TA psihoterapeuti pomažu klijentima osvijestiti što diskauntiraju te ih osnažuju u prepoznavanju i korištenju vlastitih resursa i potencijala, no nikad ne stvaraju pritisak na promjenu, naročito ne na promjenu koju klijenti ne žele.

Filozofske pretpostavke TA

1. Ljudi su OK. TA nas vodi prema životnoj poziciji: “Ja sam OK i ti si OK” - tj. povremeno mi se možda ne sviđa ili ne prihvaćam ono što RADIŠ, ali uvijek prihvaćam ono što JESI. Ja nisam iznad tebe, niti si ti iznad mene (neovisno o postignućima, rasi, starosti, vjeri...). Nasuprot tome, pozicije koje je prema TA zdravo nadići su: “Ja sam OK, ti nisi OK“ i “Ja nisam OK, ti si OK“.

2. Svatko (osim ljudi s ozbiljnim neurološkim oštećenjima ili onih pod utjecajem psihoaktivnih supstanci) ima sposobnost da misli i odlučuje. 

3. Svi ljudi mogu naučiti kako:

• poštivati sebe i druge

• misliti za sebe i na sebe

• donositi vlastite odluke

• izražavati osjećaje bez ugrožavanja sebe ili drugih

• živjeti s posljedicama svojih odluka

4. Svatko je stručnjak za sebe, u nama se kriju odgovori na naša pitanja, a psihoterapeuti nam pomažu doći brže i lakše do njih.

Cilj TA

Osim na ostvarivanje uvida, TA je orijentirana i na promjenu.  Analizom spomenutih koncepata, odnosno našeg životnog scenarija, dolazimo lakše do razumijevanja toga kako ljudi mogu nesvjesno sami sebi stvarati probleme te otkrivamo kako se postaviti da bi se ti problemi riješili.

Psihoterapeuti TA koriste svoje znanje kako bi naučili klijente da si sami pomognu. Klijent i psihoterapeut su u terapiji ravnopravni te imaju jednaku odgovornost i otvorenu komunikaciju tijekom terapijskog procesa. Više o tome tko su klijenti psihoterapije (tko koristi psihoterapiju, u čemu sve može pomoći psihoterapija i koji su najčešći razlozi za odlazak kod psihoterapeuta) možeš saznati klikom ovdje.

Cilj TA je dakle postizanje samostalnosti koja se sastoji od: 

• svjesnosti - biti u sadašnjosti, ali imati na umu prošlost i planirati budućnost

• spontanosti - otvoreno izražavati osjećaje, želje i potrebe - imati slobodu birati te moći odabrati i očitovati osjećaje iz svih ego stanja (Roditelj, Odrasli i Dijete) na način najprimjereniji trenutnoj situaciji

• intimnosti - imati sposobnost da primamo i dajemo ljubav kroz iskrenost i otvorenost bez manipulacije i igara

TA koncepti pomažu terapeutu u razumijevanju klijenata te vođenju procesa i kreiranju plana terapije. Nije nužno i najčešće nema potrebe da klijent bude upoznat s TA konceptima. Međutim, moguće je u seanse ukomponirati korištenje ove terminologije kad za to postoji interes klijenta ili ako terapeut procijeni da će to klijentu olakšati uvide.

Više o predstavljenoj terminologiji, TA psihoterapeuti uče na prvoj godini poslijediplomske edukacije koja sveukupno traje najmanje četiri godine. Više o tome tko su TA psihoterapeuti, koje su njihove vještine i osobine, gdje rade te kakva je njihova edukacija i obuka, možeš saznati klikom ovdje.

TA objašnjava još neke zanimljive koncepte poput: stroke, skupljanje markica, transferi i kontratransferi, transakcije (ukrižene, duple, paralelne, kutne, skrivene), specijalne vrste transakcija (Bulls Eye, Carom, Gallows), zastoji (prvog, drugog i trećeg stupnja), antiskript, episkript…

Na TA psihoterapiju može ići svatko tko želi:

• bolje upoznati sebe - TA je vrlo konkretna i pruža izvanredne uvide o tome tko smo i zašto smo takvi kakvi jesmo te kakvi možemo biti

• ostvariti promjenu u svom životu - psihoterapeut može biti značajna podrška onima koji žele unaprijediti neke aspekte svog života

• riješiti probleme - TA psihoterapija pomaže bilo da se radi o traumi ili poteškoćama u obitelji, romantičnoj vezi, na poslu… ili o ozbiljnom mentalnom poremećaju, no liječenje ozbiljnijih poremećaja zahtjeva i psihijatrijsku podršku

• steći nove vještine - za vrijeme psihoterapije imamo potpunu slobodu i podršku u učenju i isprobavanju novih načina izražavanja

• podići kvalitetu svog života - razumijevanje sebe i drugih te preuzimanje kontrole nad svojim životom je izuzetno oslobađajuće i zadovoljavajuće

Više o mojoj usluzi TA psihoterapije možeš saznati klikom ovdje.

Literatura:

• Haris T. A. (2016). Ja sam O.K., ti si O.K. Mozaik Knjiga.

• Stewart, I. i Joines, V. (2016). Savremena transakciona analiza. Psihopolis institut.

• Žanko, N. (1999). Osnove transakcijske analize. Alinea.